Thursday, February 2, 2012

Navikavanje 1

Ruža mog pokojnog dede.


Dvorište moje Majke, u kom je Višnja odrasla :)

Preselile smo se. Počelo je moje ponovno navikavanje na punu kuću, kuću koja je nekad bila moja. Višnja se navikavala na spavanje napolju, na Unu (slatki rotvajler, koga obožavam jer je vrlo predana u čuvanju najvećeg blaga koje jedna sremačka kuća može da ima: šunke i kobasice), na Prleta (stari mačak, jednako neverovatno lenj i pametan), na još tri mačkice, i Mazu (stari pas, prva došla u dvorište a najmanje pažnje joj je poklonjeno: nije fer, znam), kao i na moju mnogobrojnu familiju (koju, takođe, obožavam). 

Una, starosedelac No3 :)


Prle, starosedelac No.2 :)


Maza, starosedelac No1 :)


Mislim da joj je najteže palo spavanje napolju, jer su počeli i hladniji dani. Nabavila sam joj stolicu i prekrivač. Prihvatila je. Ništa nije rekla. Volim je zbog toga J
Mislim da je slutila šta sledi iza ovog preseljenja i nametnutog joj navikavanja. I dalje je ćutala. Polako joj se vraćala vedrina. To mi je pomoglo. Znala sam da moram da je ostavim, ali sam bila sigurna da je ostavljam najboljoj osobi na svetu, koja je nepresušan izvor ljubavi: mojoj mami. Hvala joj na tome. Hvala joj na svoj ljubavi.
Stigle smo. Došljaci No1 :)


Višnja je, za razliku od našeg dvorišta iliti dvorišta u kome je provela svoje prve mesece života, ovde imala društvo. I to me je tešilo, jer je to jedan vrlo veseo, radoznao i nadasve razigran pas. Sve joj je igra: hajde igraj se sa mnom, hajde, hajde, hajdeeeeeee.... I onda ne možeš da odoliš. Odlična je sa malom lopticom. Snalazimo se. Međutim, Una je s druge strane vrlo troma i nije uvek spremna za igru. Najradije spava ili sedi ispod, gore spomenute hrane nam nasušne. Vremena za igru ima vrlo malo jer joj je, doduše, i data (ili nametnuta) uloga čuvara hrane. Moglo bi se reći da je ozbiljnija i odgovornija od Višnje, iako su istog meseca rođene. Dakle, Višnja je u Uni imala drugaricu za igru vrlo kratko vreme, a ostalo je morala sama da osmišlja (što joj nije teško palo). Još uvek sam ja bila tu, tako da sam pokušavala da joj nadoknadim to vreme za igru. Obe srećne J
Sve dok se nije približio dan moga odlaska. E tu nastaju nevolje, o kojima ću neki sledeći put J

2 comments:

  1. Ne znam šta da kažem, ali znam jedno! ZA SVE SAM KRIV JA!!!!

    ReplyDelete