Sunday, April 20, 2014

Farbanje uskršnjih jaja

I tako se Višnja i ja upustismo u pustolovinu, zvanu "naše prvo farbanje uskršnjih jaja", Naravno, njoj su jaja vrlo zanimljiva hrana (ustvari, ona misli da se ama baš sve jede :), sa kojom se prvo izigra, a onda, kao slučajno joj je ispalo i  pred njom se stvori hrana! Kakvo uzbuđenje za Višnju! Sreća! Međutim, ovaj put je ta sreća izostala, a radoznalost šta ja to radim za kuhinjskim stolom je nadjačala želju za hranom! 
Ukrs je za mene uvek predstavljao nešto posebno. Sva priča o zecu koji donosi poklone me je opčinjavala. Svake godine sam pravila gnjezdo ispod naših borova, zamišljajući kako će on da dođe sa punom torbom poklončića. Zamišljala sam ga do najsitnijih detalja. Čak sam mu ostavljala u posudici malo vode i šargarepe, kako bi se odmorio. Baš tu kod mene :)
I onda, kao u svakoj bajci, dođe neko i sve ti poremeti. Postojala je jedna devojčica sa kojom sam se ponekad igrala, i koja je već znala tajnu odraslih: mama i tata ostavljaju poklone! Zec ne postoji! O kakvo je to razočarenje bilo za mene. Mrzela sam je! Raspršila je sve moje snove!
I tako je počelo moje prvo razočarenje u životu :)
Naravno, ne pravim više gnjezda, ali ove godine sam rešila da sama ofarbam jaja. Do sada je to moja mama radila i to u lukovici. Više mi se sviđa ta prirodna boja od svih kupovnih, i ja reših da se oprobam :) Obavezne su bile deteline i list maslačka, kao šara!
Evo malih sličica, kako je sve to teklo i rezultata.
 



Srećan Uskrs :)

Sunday, April 13, 2014

Jorgovan

Volim jorgovan. Mogla bih prvo slovo naziva ovog cveta napisati i velikim slovom, toliko ga poštujem. U dvorištu smo uvek imali ovo ljubičasto grmasto drvo. Imalo je posebno mesto u dvorištu, ali i u kući. Volim njegov miris, boju, a posebno to što nas toliko dugo udostojava svog mirisnog cveta. Nedavno sam pročitala jednu našu lepu legendu, koja se tiče jorgovana. 
Srpski kralj Uroš Nemanjić naredio je da se u goloj i divljoj klisuri Ibra zasadi jorgovan da bi se francuska princeza Jelena Anžujska, njegova buduća supruga, prilikom dolaska osećala kao da je u rodnoj Provansi. Od tada su prohujali vekovi, ali se i danas klisura Ibra zove Dolina jorgovana.  
Kako bi to izgledalo danas da neko za vas uradi tako nešto? Hm.... teško....

Prvi buket je završio u kancelarijskoj kuhinji. S obzirom da je to muška firma, niko nije razumeo moju potrebu da odsečem cvet i stavim ga u teglu (nemamo vazu u kancelariji).
 

 Dvorište firme, gde se ispod velikog oraha, jorgovan bori za svoje mesto pod suncem.




 Na kraju, dobih od ponosnih vlasnika i ovaj buket za svoju kuhinju :)

 

I tako. Svuda oko mene u detinjstvu je bio jorgovan. Pratio me je, kao kuče. A evo i sada, što mi je posebno drago.